Što su pravilnici i procedure?

Bez obzira u kojoj industriji društvo posluje, za njegovo učinkovito djelovanje potrebni su pravilnici i procedure. Pravilnici i procedure usvajaju se nakon osnivanja društva, a s vremenom se mijenjaju i rastu zajedno s društvom.

Važno je razumjeti razliku između pravilnika i procedure. Pravilnici predstavljaju kulturu, vrijednost i filozofiju društva te postavljaju temelj za radne obveze i daju smjernice za donošenje odluka koje određene organizacijske jedinice društva moraju slijediti te osiguravaju dosljednost i usklađenost s misijom, vrijednostima i strategijskim ciljevima društva. Kvalitetni pravilnici nisu samo skup pravila i propisa, svojim postojanjem demonstriraju djelatnicima razloge koje stoji iza njihovih radnih mjesta i postavljaju standarde za mjerenje uspjeha.

Nakon što se usvoje pravilnici, logični korak je izrada potrebnih procedura. Njihova svrha je definiranje tko je odgovoran za određene zadatke, koji se koraci moraju poduzeti, kome se trebaju podnijeti izvješća i tako dalje. Kao jednostavan primjer možemo uzeti Pravilnik o godišnjem odmoru, njime je definirano koliko dana djelatnik ima na raspolaganju za godišnji odmor, dok procedura ukazuju koji se koraci moraju poduzeti za podnošenja zahtjeva za dobivanje godišnjeg odmora i kome se taj zahtjev podnosi.

Utvrđivanjem tih specifičnosti osigurava se da zaposlenici znaju svoje dužnosti te čini društvo djelotvornim i u situacijama kada upravna tijela (rukovodstvo) nisu nazočna.

Pravilnici daju odgovor na pitanje „zašto“, dok procedure s druge strane govore „kako“, a zajedno čine smjernice za poslovanje društva u skladu s definiranim procesima, smanjuju rizike i promiču dosljednost.

Svaka država ima svoje zakone i podzakonske akte, a interni propisi kao što su pravilnici i procedure zaduženi su da društvo posluje u skladu s zakonima, na osnovi toga možemo konstatirat da pravilnici i procedure osiguravaju usklađenost društva.

Funkcija pravilnika i procedura

S vremenom društva evoluiraju i rastu na različite načine, a pravilnici i procedure osiguravaju da interni procesi imaju i dalje smisla te postižu željene ciljeve, a to je moguće samo ako se redovito pregledavaju i ažuriraju kako bi ostali upotrebljivi tijekom i nakon razvoja.

Još jedna vrlo važna funkcija pravilnika i procedura je sprječavanje incidenata na radnom mjestu na način da se definiraju odgovarajuće sigurnosne mjere, ako i dođe do neželjenih incidenta pomažu u njihovom uklanjanu i vraćaju djelotvornost društva u najkraćem mogućem vremenu. Sprječavanjem i rješavanjem nastalih incidenata osigurava se da incident ne eskalira u krizu koja može ugroziti društvo.

Ažuriranje

Politike i procedure trebale bi rasti i prilagođavati se potrebama i standardima društva, pregledavanje i revidiranje istih preporučljivo je vršiti minimalno jednom godišnje, a po potrebi i češće. Prilikom ažuriranja potrebna je suradnja svih organizacijskih jedinica društva uključenih i odgovarajuće proces.

Autor: Ivan Gazić

Mjere za upravljanje sukobom interesa

O sukobu interesa pisala je kolegica Aleksandra Mrkonjić Bosak Sukob interesa – Naša Svakodnevica Kojom Upravljamo Ili Problem?

U ovom članku ćemo se dotaknuti Odluke o sustavu upravljanja za kreditne institucije kao i određenih mjera koje institucije mogu koristiti kako bi upravljale sukobom interesa.

Sukob interesa u kreditnim institucijama može nastati u situacijama kada (dioničar, član uprave ili nadzornog odbora te djelatnik kreditne institucije) nije neutralan u odnosu na predmet odlučivanja ili se iz činjenica njegove povezanosti s drugim pravnim osobama ili poslovima može pretpostaviti da može imati razne, ne samo financijske,  interese koji nisu nužno i interesi kreditne institucije ili klijenata iste, te može utjecati na donošenje odluke na temelju interesa ili sklonosti koji se ne podudaraju s interesima kreditne institucije ili klijenta.

Sukob interesa može biti stvaran, potencijalan (velika je vjerojatnost da će doći do sukoba interesa), privremen (sukob interesa je rezultat pojedinačnih događaja) i trajan (ako se kontinuirano ponavlja).

Odluka o sustavu upravljanja, navodi da su kreditne institucije obvezne svojim internim aktima obuhvatiti najmanje sljedeće situacije ili odnose u kojima mogu nastati sukobi interesa:

  • ekonomski interesi (npr. vlasništvo dionica, vlasničkih udjela i slični ekonomski interesi u društvima ili subjektima koji su klijenti kreditne institucije, prava intelektualnog vlasništva, krediti ili zajmovi koje je kreditna institucija dala društvu ili subjektu u vlasništvu radnika, članstvo u tijelu ili vlasništvo subjekta sa sukobljenim interesima),
  • osobni ili profesionalni odnosi s imateljima kvalificiranih udjela u kreditnoj instituciji,
  • osobni ili profesionalni odnosi s radnicima kreditne institucije ili subjekata uključenih u opseg bonitetne konsolidacije,
  • ostala radna mjesta i prijašnja radna mjesta u kraćem prošlom razdoblju,
  • osobni ili profesionalni odnosi s bitnim vanjskim dionicima (npr. povezanost sa značajnim dobavljačima, savjetnicima ili drugim pružateljima usluga) i
  • politički utjecaj ili odnosi s politički izloženim osobama.

Do sukoba interesa može doći između bliskih osobnih odnosa:

  • djelatnika kreditne institucije i klijenta
  • djelatnika i dobavljača
  • između djelatnika kreditne institucije
  • članova nadzornog odbora ili uprave kreditne institucije
  • članova nadzornog odbora/uprave i kreditne institucije
  • osoba u posebnom odnosu s kreditnom institucijom.

Također, do sukoba interesa može doći i na osnovi ranijeg osobnog i profesionalnog odnosa. Sve osobe koje sudjeluju u određenom procesu, dužni su se suzdržavati o glasovanja ili odlučivanja o bilo kojoj odluci u slučaju kada jesu ili bi mogli biti u sukobu interesa ili kada je na bilo koji drugi način ugrožena njihova objektivnost ili sposobnost da propisno i etično ispune svoje dužnost u kreditnoj instituciji.

Sve što je prethodno opisano, na odgovarajući način se može primijeniti i za ostale financijske institucije.

Važno je napomenuti da u slučaju izvršenja transakcija u kreditnim institucijama, djelatnici kreditne institucije ne smiju donositi odluke na temelju osobnih interesa ili na temelju interesa bračnog druga te srodnika do drugog stupnja prave linije ili treće linije pobočne linije ili kao fizička osoba ili kao zakonski zastupnik pravne osobe. Također, djelatnici kreditnih institucija ne smiju provoditi transakcije ako oni sami ili njihova povezana osoba nastupa kao klijent kreditne institucije u pojedinoj transakciji.  Ustroj, poslovanje, organizacija i korporativna politika kreditnih institucija mora biti takva da su poslovne i organizacijske jedinice jasno odvojene, a ovlasti i odgovornosti djelatnika kreditne institucije jasno utvrđene i razgraničene sa uspostavljenim odgovarajućim linijama izvještavanja. Svi navedeni u procesima kreditne institucije odgovorni su za prepoznavanja situacije bilo kojeg oblika sukoba interesa, izbjegavanju istih te su dužni odmah po saznanju obavijestiti relevantnu organizacijsku jedinicu radi praćenja i ovladavanja istim.

Nadalje,  za financijske institucije, općenito, možemo reći da postoje mjere, radnje i aktivnosti koje financijske institucije poduzimaju kod upravljanja sukobom interesa povezanog s transakcijama i kod upravljanja ostalog sukoba interesa, rukovodeći se i zakonskim odredbama i smjernicama koje propisuju njihovi regulatori. 

Također, određene institucije različito pristupaju kod određivanja mjera za sprječavanje nastanka sukoba interesa, u zavisnosti od prirode, opsega i složenosti svojih usluga, aktivnosti i poslovanja. Kao primjer, određene institucije zahtijevaju od svih djelatnika da moraju prijaviti pa i zatražiti suglasnost institucije (poslodavca), ako imaju namjeru obavljati bilo kakvu poslovnu aktivnost izvan institucije, dok određene institucije takvu prijavu i suglasnost vežu uz činjenicu je li poslovna aktivnost (npr. zaposlenje,  imenovanje u odborima izvan institucije) na bilo koji način povezano s institucijom ili konkurentima ili poslovnim partnerima ili s njima povezanim osobama.

Kod primjene mjera vezano uz dodatan rad/angažman djelatnika treba uzeti u obzir i činjenicu da se izmijenio Zakon o radu (NN 151/2022)te više nije potrebna prethodna suglasnost prvog poslodavca za dodatan rad već je djelatnik dužan samo obavijestiti matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu kod drugog poslodavca. Ovdje se omogućuje djelatnicima da slobodno na tržištu ostvaruju dodatne prihode u skladu s vlastitim i tržišnim potrebama i kretanjima. Sada je propisano da prvi (matični) poslodavac može zatražiti od djelatnika prestanak obavljanja dodatnog rada ako postoji objektivan razlog, osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se obavlja unutar rasporeda radnog vremena djelatnika kod matičnog poslodavca. Na neki način se postiže „win-win situacija“ u smislu da djelatnicima ostaje sloboda izbora obavljanja određenih poslova bez potrebne suglasnosti, osobito izvan radnog vremena i kada to nije povezano s konkurencijom, a poslodavcu je ostavljena i dalje mogućnost kontrole i upravljanja sukobima interesa, osobito kada je poslovna aktivnost povezana s djelatnošću koju poslodavac obavlja.

U svakom slučaju, sve okolnosti koje mogu dovesti do sukoba interesa je potrebno prijaviti ili nadređenoj osobi i/ili osobi koja je u instituciji imenovana za upravljanje sukobima interesa kako bi se poduzele mjere kojima se sukob interesa otklanja.             

Kao neke od prethodnih kontrolnih mjera kojima se aktivno može upravljati sukobima interesa može se navesti:

  • uspostava 3. linije obrane, gdje je to moguće:
  • 1. linija: zaposlenici u okviru svojih nadležnosti;
  • 2. linija: kontrolne funkcije (usklađenost i rizici);
  • 3. linija: unutarnja revizija;
  • propisivanje jasnih uloga i odgovornosti pojedinih organizacijskih jedinica;
  • razdvajanje nadležnosti organizacijskih jedinica koje sudjeluju u operativnim procesima i kontrolama provođenja istih;
  • fizičko razdvajanje pojedinih organizacijskih jedinica (ureda) radi osiguranja povjerljivosti i zaštite podataka kao i uspostava „kineskih zidova“ odnosno zabranu komuniciranja o povlaštenim informacijama među pojedinim organizacijskim jedinicama;
  • propisivanje uloga i odgovornosti u nabavnom procesu, procesu izdvajanja važnih i ključnih poslova ili funkcija, primanja darova, obračuna i isplata provizija i naknada, politike primitaka, radu u odborima, politika provođenja osobnih transakcija i dr.;
  • propisivanje uloga i odgovornosti u investicijskom procesu donošenja odluka iz područja ulaganja imovine neovisno od dioničara i s njima povezanih osoba te dokumentiranje radnji i postupaka u tom procesu;
  • obvezu prijavljivanja povezanosti (rodbinske, poslovne) s osobom koja je zaposlena kod konkurenata, poslovnih partnera ili obavlja bilo kakve poslove/usluge za instituciju kao vanjski pružatelj usluga;
  • ograničeni pristup informacijama zaštićenim korisničkim pravima i lozinkama, propisivanje uloga i odgovornosti u procesu dodjeljivanja prava pristupa određenim aplikacijama;
  • propisivanje klauzula o upravljanju i izbjegavanju sukoba interesa u ugovorima s poslovnim partnerima.

Ako se potencijalni ili stvarni sukob interesa može dogoditi ili se već dogodio, neke od mjera (ovisno o situaciji odnosno okolnostima) koje se mogu poduzeti su:

  • prije svega prijaviti sukob interesa nadređenoj osobi i/ili osobi koja je zadužena za upravljanje sukobima interesa
  • izuzeti se od provođenja aktivnosti, radnji odnosno posla ili izuzeti se od odlučivanja ili glasovanja ili donošenja odluka;
  • dodijeliti obavljanje posla drugoj osobi ili odrediti dodatnu kontrolu osobe koja će potvrditi ispravnost obavljenog posla;
  • ako je potrebno, ograničiti pristup određenim podacima.

Ovo su samo neke od mjera koje se mogu primijeniti, ali svaka institucija će, kako je prethodno rečeno, u zavisnosti od prirode, opsega i složenosti svojih usluga, aktivnosti i poslovanja propisivati mjere i radnje u svrhu upravljanja i sprječavanja sukoba interesa. Primjerice, bankarski i investicijski sektor, primjenjuju i specifičnosti vezane uz sukob interesa povezan s transakcijama, pa tako propisuju vrste ili okolnosti koje mogu dovesti do sukoba interesa i mjere koje se poduzimaju propisujući posebne politike poput Politike najboljeg ishoda kojom se, primjerice,  propisuju načini odabira posrednika u trgovanju pri izvršavanju naloga kod trgovanja ili Procedure o obvezi prijave financijskih instrumenata kod zapošljavanja radi upravljanja sukobima interesa kod provođenja osobnih transakcija.

U svakom slučaju, od svih područja kojima upravlja usklađenost poslovanja čini se da upravljanje sukobima interesa čini nepresušan izvor.

Autori: Melita Markovinović & Ivan Gazić