Usklađenost poslovanja (Compliance) – primjena i praksa u poslovnim subjektima

Ekonomski fakultet u Osijeku u suradnji s Hrvatskom udrugom za usklađenost poslovanja pokreće program mikrokvalifikacije namijenjen stručnjacima koji žele steći ili unaprijediti praktična znanja iz područja usklađenosti poslovanja (Compliance), upravljanja rizicima i korporativnog upravljanja.

Program je usklađen sa Smjernicama Vlade RH (2024.) za praćenje usklađenosti u javnim i poslovnim subjektima te je fokusiran na ishode učenja razine 7 HKO-a. Polaznici stječu konkretne kompetencije za uspostavu i vođenje compliance funkcije, upravljanje rizicima, izradu internih akata te izvještavanje Uprave i Nadzornog odbora.

Kome je program namijenjen?

  • vlasnicima i članovima uprava

  • compliance officerima i internim kontrolama

  • pravnicima, risk managerima, DPO-ima

  • zaposlenicima u reguliranim djelatnostima

  • svima koji žele karijerni iskorak u području usklađenosti poslovanja

Uvjet upisa: završen najmanje prijediplomski studij (razina 6 HKO/EKO).

Što ćete naučiti?

  • organizaciju i ulogu compliance funkcije

  • izradu i standardizaciju internih akata

  • upravljanje i procjenu rizika usklađenosti

  • etiku, sukob interesa i antikorupcijske politike

  • ključne EU regulative (GDPR, AML, zviždači, ESG, antitrust, AI Act)

  • rad na studijama slučaja i završni projekt

Program kombinira teoriju i praksu kroz radionice, analizu stvarnih slučajeva i izradu konkretnih dokumenata primjenjivih u poslovnim subjektima.

Osnovne informacije

  • Trajanje: 100 sati

  • ECTS bodovi: 10

  • Broj predavača: 9

  • Cijena: 1.500,00 €

  • Kategorija: Korporativno upravljanje i usklađenost

  • Upis: bez selekcijskog postupka (prema redoslijedu prijava)

Kontakt i prijave na: valentina.helajz@efos.hr / +385 91 2244 183

Osigurajte svoje mjesto i unaprijedite kompetencije za upravljanje usklađenošću i rizicima u modernom poslovanju.
Prijavite se na vrijeme!

Bihevioralni pristup korporativnom upravljanju

Ego kao bihevioralno posredovani korupcijski rizik u normativnom okviru funkcije praćenja usklađenosti.

Normativni model korporativnog upravljanja i njegova ograničenja

U normativnim modelima korporativnog upravljanja i sustava usklađenosti polazi se od pretpostavke racionalnog i normativno lojalnog nositelja ovlasti, koji diskreciju koristi u skladu s propisima i u interesu institucije. Takav model implicitno pretpostavlja da su odstupanja od normi primarno rezultat svjesne namjere, vanjskih poticaja ili strukturnih slabosti procesa.

Korupcijski rizik tradicionalno se operacionalizira kroz institute unutarnjih kontrola, sprječavanja sukoba interesa, transparentnosti odlučivanja i odgovornosti upravljačkih tijela.

Moderni bihevioralni pristupi u korporativnom upravljanju ukazuju na to da znatan dio rizičnih odluka ne proizlazi iz namjere kršenja normi, nego iz sustavnih kognitivnih distorzija koje djeluju ispod razine svjesne kontrole.

U tom kontekstu, ego se ne pojavljuje kao psihološka karakteristika, nego kao skup predvidivih bihevioralnih mehanizama koji sustavno iskrivljuju odnos nositelja ovlasti prema normativnim ograničenjima.

Bihevioralni mehanizmi kao izvor sistemskog rizika

Prva relevantna distorzija jest pristranost pretjeranog samopouzdanja (overconfidence bias), (Karki, 2024) koja dovodi do precjenjivanja vlastite prosudbene sposobnosti i podcjenjivanja vrijednosti proceduralnih ograničenja. U normativnom smislu, ta pristranost proizvodi sklonost proširenom tumačenju diskrecije i smanjenoj receptivnosti prema upozorenjima kontrolnih funkcija.

Drugi mehanizam jest pristranost autoriteta (authority bias) (Güner Gültekin & Sınıksaran, 2025), odnosno sistemska sklonost da se odluke i procjene nositelja višeg hijerarhijskog statusa percipiraju kao inherentno ispravne. U hijerarhijskim organizacijama, kao što su državna poduzeća taj efekt proizvodi dvostruki učinak: podređeni rjeđe osporavaju odluke, a sam nositelj ovlasti postupno internalizira pretpostavku vlastite normativne superiornosti. U pravnom smislu, time se izravno ugrožava funkcionalna neovisnost kontrolnih mehanizama jer se smanjuje vjerojatnost pravodobne korekcije rizičnih odluka, čak i u odsutnosti formalnog pritiska.

Treći mehanizam, osobito relevantan u kontekstu dugotrajnih upravljačkih mandata, jest eskalacija predanosti odluci (escalation of commitment) (Chulkov, 2024). Riječ je o tendenciji nositelja odluka da nastavi podržavati prethodne odluke čak i kada novi podaci upućuju na njihovu pogrešnost, kako bi izbjegao implicitno priznanje pogreške. U normativnom okviru, taj mehanizam proizvodi specifičnu vrstu sistemskog rizika: rizične prakse ne prekidaju se, nego se postupno institucionaliziraju kroz interne akte, iznimke i ad hoc procedure.

Četvrti mehanizam jest moralno licenciranje (moral licensing) (Nguyen, 2021). Nositelji ovlasti koji se percipiraju kao „dokazano etični“, uspješni ili zaslužni za stabilnost sustava razvijaju subjektivni osjećaj normativnog kredita, koji im omogućuje da pojedina odstupanja od pravila doživljavaju kao legitimna i beznačajna. U pravnom smislu, taj mehanizam ne dovodi do otvorenog kršenja propisa, nego do postupne relativizacije njihove obvezujuće snage.

U kumulativnom djelovanju, navedeni mehanizmi proizvode ono što se može označiti kao bihevioralna normalizacija iznimke: norme se ne krše frontalno, nego se reinterpretiraju; procedura se ne suspendira, nego se „prilagođava okolnostima“; kontrola se ne odbacuje, nego se odgađa.

Normativni odgovor: dizajn funkcije praćenja usklađenosti

U tom kontekstu, institut neovisnosti funkcije praćenja usklađenosti dobiva izrazito bihevioralno utemeljenje.

Zabrana utjecaja višeg rukovodstva ne predstavlja samo organizacijsku mjeru, nego korektiv pristranosti autoriteta.
Izravno izvješćivanje nadzornom odboru nije samo komunikacijski kanal, nego mehanizam prekida hijerarhijske lojalnosti.
Obveza dokumentiranja odstupanja od preporuka nije formalnost, nego instrument suzbijanja eskalacije privrženosti prethodnoj odluci i naknadne racionalizacije.

Normativni dizajn funkcije praćenja usklađenosti, u prijedlogu Pravilnika praćenja funkcije usklađenosti, može tumačiti kao pokušaj institucionalne kompenzacije predvidivih bihevioralnih devijacija nositelja upravljačke moći.

Ego se u tom smislu pojavljuje kao sekundarni, ali strukturno relevantni korupcijski rizik: ne kao izvor pojedinačne nezakonitosti, nego kao generator sistemske tolerancije prema iznimkama.

Utjecaj ega za upravljanje korupcijskim rizicima

Pravni učinak takvog rizika ne očituje se u jednoj povredi propisa, nego u postupnoj transformaciji pravila u preporuke, kontrole u savjet, a odgovornosti u diskreciju.

Stoga se može zaključiti da učinkovito upravljanje korupcijskim rizicima u državnim poduzećima pretpostavlja ne samo normativnu disciplinu, nego i sustavnu svijest o ograničenjima ljudske racionalnosti u uvjetima moći.

Sustav usklađenosti ne slabi prvenstveno zbog loše namjere.
Slabi zbog predvidivih kognitivnih mehanizama onih koji su uvjereni da su već dokazali vlastitu etičnost.

Autor: dr. sc. Sanja Ožić, dipl. iur.

Literatura i izvori

1.Güner Gültekin, D., & Sınıksaran, E. (2025). Overconfidence, gender, and authority attribution in algorithmic versus human advice: A cognitive perspective on compliance. Acta Psychologica, 185, 105668. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0001691825009813?utm_source

2. Nguyen, C. M. (2021). The effect of other in-group members’ organizational citizenship behavior on employees’ organizational deviance: A moral licensing perspective. Journal of Asian Business and Economic Studies, 28(3), 177–190. https://www.emerald.com/jabes/article-pdf/28/3/177/1351903/jabes-08-2020-0099.pdf

3. Karki, U. (2024). A systematic literature review on overconfidence and decision making. Economic and Business Review, 26(2), 130–150.

https://www.ebrjournal.net/cgi/viewcontent.cgi?article=1338&context=home&utm_source

4. Chulkov, D. (2024). Turnover by non-CEO executives in top management teams and escalation of commitment. Journal of Risk and Financial Management, 17(5), 195

file:///C:/Users/HP/Downloads/jrfm-17-00195.pdf

Međuodnos kontrolnih funkcija u modernom Društvu – Interna revizija i Funkcija praćenja usklađenosti

U današnjem dinamičnom poslovnom svijetu, svaki korak koji društvo poduzme može biti prekretnica – put prema uspjehu ili potencijalna kriza. Tržišta se mijenjaju brže nego ikad, a regulativa se sve češće prilagođava izazovima modernog poslovanja. Te promjene zahtijevaju brzu reakciju i integraciju u sustave poslovanja, ne samo kako bismo ostali konkurentni, već i kako bismo izbjegli kazne i zaštitili reputaciju od rizika neusklađenosti.

No, ne smijemo zaboraviti da regulatorni rizici nisu jedini izazov. Operativni rizici, često skriveni unutar svakodnevnih poslovnih procesa, mogu neprimjetno narušiti optimalne rezultate poslovanja. Upravo na tim tankim granicama između stabilnosti i rizika, ključnu ulogu igraju dobro strukturirani sustavi interne revizije i praćenja usklađenosti. Kako ih međusobno povezati i koristiti kao alat za otpornost i rast? O tome ćemo govoriti u nastavku.

Često raspravljamo o važnosti funkcija interne revizije i praćenja usklađenosti, ali koliko ih zaista razumijemo? Pitanje koje često čujem – “Zar to nije ista stvar?” – ukazuje na to da mnogi još uvijek ne razlikuju ove ključne funkcije. A razlike postoje i zato je bitno razumjeti kako koja od ovih funkcije doprinosi svom Društvu.

Interna revizija – osiguranje kroz pregled i poboljšanje

Kako ističe Institut internih revizora, interna revizija nezavisna je i objektivna funkcija s jasnom svrhom: pružiti uvid u poslovne procese i osigurati da kontrole i sustavi u Društvu funkcioniraju učinkovito. Misija Interne revizije nije samo identificirati rizike već i pomoći Društvu da ostvari dodatnu vrijednost kroz unaprjeđenje svojih poslovnih procesa. Kroz sustavan, discipliniran pristup procjeni i poboljšanju djelotvornosti upravljanja rizicima, kontrolama i korporativnim upravljanjem konačni cilj interne revizije je pomoći Društvu u ispunjavanju njegovih ciljeva.

Glavne značajke interne revizije uključuju:

  • Neovisnost i objektivnost: Interna revizija odgovara izravno najvišim tijelima upravljanja, poput Uprave i Revizorskog odbora.
  • Sveobuhvatni pregled rizika: U svoju procjenu i kontrolu interna revizija uključuje operativne, financijske, strateške i druge rizike, pružajući Društvu cjelovitu sliku.
  • Metodičan pristup: Koristi strukturirane metodologije kako bi procijenila i unaprijedila kontrole i procese.
  • Preporuke za unapređenje: Cilj interne revizije nije samo utvrditi slabosti, već pružiti konkretne prijedloge za poboljšanje te osigurati i pratiti njihovu implementaciju.

Interna revizija tako djeluje kao ogledalo poslovanja – omogućava Društvu da identificira i ispravi nedostatke prije nego što oni prerastu u značajne probleme.

Funkcija praćenja usklađenosti – svakodnevna borba protiv rizika neusklađenosti

S druge strane, praćenje usklađenosti (compliance) bavi se osiguravanjem da Društvo posluje unutar regulatornog okvira, pridržavajući se zakona, propisa i internih pravila. U dinamičnom svijetu sve bržih promjena u regulativi, compliance funkcija ima proaktivnu ulogu – sprječava pravne, financijske i reputacijske rizike koji proizlaze iz neusklađenosti.

Što čini funkciju praćenja usklađenosti ključnom?

  • Pravovremeno praćenje regulatornih promjena: Osigurava da Društvo uvijek ispunjava svoje obveze prema zakonodavcima i regulatorima.
  • Prevencija rizika: Djeluje proaktivno, savjetujući i educirajući poslovne jedinice kako bi se rizici neusklađenosti spriječili, a ne samo otklonili.
  • Bliska suradnja sa svim organizacijskim jedinicama: Pomaže operativnim jedinicama da razumiju i implementiraju regulatorne zahtjeve.

U konačnici, Compliance je stalni podsjetnik Društvu na pravila igre u poslovnom svijetu – pravila koja se ne smiju ignorirati kako bi se izbjegli financijski i reputacijski problemi.

Model tri linije – kako razumjeti njihov položaj u Društvu?

Kada pišem o ovim funkcijama, uvijek se vraćam na jednostavan, ali učinkovit alat za razumijevanje njihove uloge u Društvu – Model tri linije (nekad poznat kao Model tri linije obrane). Ovaj model ne samo da objašnjava kako su funkcije pozicionirane u organizaciji, već jasno definira njihove odgovornosti prema Upravi, Nadzornom i Revizorskom odboru.

  • Prva linija: Operativni timovi odgovorni za svakodnevno upravljanje rizicima.
  • Druga linija: Funkcije poput praćenja usklađenosti pružaju podršku i nadzor, osiguravajući da prva linija posluje u skladu s pravilima i standardima.
  • Treća linija: Interna revizija pruža neovisno osiguranje da su kontrole i sustavi unutar Društva učinkoviti i prikladni.

Kroz ovaj model, možemo jasno vidjeti da, iako ove dvije funkcije dijele zajednički cilj – smanjenje rizika i osiguranje održivog poslovanja – njihove uloge i odgovornosti su različite, ali komplementarne.

Kombinirano, interna revizija i funkcija praćenja usklađenosti čine snažan temelj za odgovorno i transparentno poslovanje – nužan preduvjet uspjeha u današnjem kompleksnom poslovnom okruženju.

Suradnja interne revizije i funkcije praćenja usklađenosti: Temelj za robustan i učinkovit sustav upravljanja rizicima

Interna revizija i funkcija praćenja usklađenosti (compliance) nisu samo dvije odvojene funkcije unutar organizacije; njihova sinergija može stvoriti snažan okvir za upravljanje rizicima, zaštitu reputacije i kontinuirano unaprjeđenje poslovnih procesa. Iako imaju različite primarne zadatke – interna revizija procjenjuje i testira kontrole, dok compliance osigurava usklađenost s regulatornim zahtjevima – zajedničkim djelovanjem postižu daleko učinkovitije rezultate.

Suradnja interne revizije i funkcije praćenja usklađenosti temelji se na njihovim komplementarnim ulogama i zajedničkoj misiji zaštite organizacije. Jedan od ključnih elemenata te suradnje je redovita razmjena informacija i podataka. Compliance tim može obavijestiti internu reviziju o promjenama u zakonima i propisima, dok interna revizija dijeli rezultate procjena unutarnjih kontrola. Na taj način obje funkcije prepoznaju područja visokog rizika i bolje razumiju razinu usklađenosti unutar organizacije.

Osim toga, ove dvije funkcije mogu zajednički raditi na procjeni rizika, čime osiguravaju cjelovit pristup. Dok compliance tim donosi dodatne uvide u regulatorne rizike, interna revizija analizira rizike vezane uz operativne procese. Ovakvim pristupom omogućuje se preciznije razumijevanje rizika i postizanje sinergije u provođenju kontrolnih mjera.

Suradnja se često proširuje i na područje edukacije i obuke zaposlenika. Compliance tim može razvijati programe obuke usmjerene na razumijevanje regulatornih zahtjeva, dok interna revizija pridonosi znanjem o upravljanju rizicima i kontrolama. Zajednički rad na edukaciji osigurava da zaposlenici budu informirani o svim aspektima usklađenosti i unutarnjeg nadzora, čime se povećava razina svijesti o rizicima.

Kada dođe do nepravilnosti ili incidenata, interna revizija i compliance usko surađuju kako bi identificirali uzroke i predložili korektivne mjere. Compliance tim može identificirati problem, dok interna revizija detaljno analizira situaciju, provodi dubinsku procjenu kontrola i predlaže dodatne mjere za sprječavanje ponavljanja sličnih situacija. Ova sinergija omogućuje brzo i učinkovito rješavanje problema.

Redoviti sastanci između interne revizije i compliance tima dodatno jačaju njihovu suradnju. Na tim sastancima razmjenjuju najnovije informacije o rizicima, regulatornim promjenama i nalazima, analiziraju trendove te zajednički rješavaju probleme. Ova razina koordinacije osigurava da obje funkcije budu usklađene u svojim aktivnostima.

Naposljetku, compliance tim i interna revizija zajednički prate implementaciju korektivnih mjera predloženih tijekom revizija ili procjena usklađenosti. Compliance osigurava da se mjere poduzimaju u skladu s regulatornim zahtjevima, dok interna revizija ocjenjuje njihovu učinkovitost u smanjenju rizika. Ova suradnja omogućuje stalno poboljšanje kontrola i doprinosi stvaranju učinkovitijeg i sigurnijeg poslovnog okruženja.

Zajednička snaga interne revizije i funkcije praćenja usklađenosti nije samo u zaštiti organizacije od rizika i kazni, već i u stvaranju organizacijske kulture koja potiče transparentnost, učinkovitost i odgovornost. Njihova suradnja izgrađuje robustan sustav provjere i ravnoteže koji omogućuje organizacijama ne samo da se nose s izazovima, već i da kontinuirano unapređuju svoje poslovanje.

Zaključak: Sinergija za održivost i uspjeh

Međuovisnost funkcija interne revizije i praćenja usklađenosti ne ogleda se samo u njihovim zajedničkim ciljevima, već i u njihovoj sposobnosti da se međusobno nadopunjuju i podržavaju. Dok interna revizija pruža neovisnu procjenu učinkovitosti kontrola i procesa, funkcija praćenja usklađenosti osigurava da poslovanje ostane u skladu s propisima i etičkim standardima. Njihova suradnja omogućuje sveobuhvatan pristup upravljanju rizicima, jača korporativno upravljanje i doprinosi stvaranju organizacijske kulture koja promiče odgovornost, transparentnost i integritet.

U modernom poslovnom okruženju, gdje se promjene događaju sve većom brzinom, uspjeh Društva često ovisi o sposobnosti brzog prilagođavanja i učinkovite zaštite od rizika. Upravo zbog toga interna revizija i compliance, kada djeluju sinergijski, ne samo da osiguravaju otpornost organizacije, već postaju temelj za njezin dugoročni uspjeh i održivost. Kroz kontinuiranu suradnju, razmjenu znanja i zajedničke inicijative, ove dvije funkcije stvaraju čvrsti okvir za upravljanje izazovima današnjeg poslovanja i oblikovanje boljeg sutra.

Marta Ambrinac, Ovlašteni interni revizor

ISO 37301 CMS Lead implementer

USKLAĐENOST I ODRŽIVOST: OBLIKOVANJE BUDUĆNOSTI ETIČKOG POSLOVANJA

Transparentnost i društvena odgovornost danas su ključni za svako poduzeće koje želi uspjeti u suvremenom poslovanju 21. stoljeća. Usklađenost i održivost, pojmovi koje smo dugo vremena smatrali „tehničkima“, sada su u samom središtu etičkog poslovanja..

Usklađenost, usmjerena na poštivanje zakona i etičkih standarda, temelj je povjerenja u poslovnom svijetu. Bez nje, poduzeća riskiraju ne samo financijske kazne, već i gubitak reputacije. No, nije dovoljno samo biti u skladu s propisima. Održivo poslovanje postavlja nove zahtjeve – dugoročnu brigu za okoliš, društvo i ekonomsku stabilnost.

Kroz ESG standarde, poduzeća sve više integriraju održivost u svoje poslovne modele, prilagođavajući se potrebama planeta, klijenata, zaposlenika, dobavljača i investitora. Rezultat? Veća lojalnost kupaca, privlačenje ulaganja i, što je najvažnije, poslovanje koje stvara vrijednost za sve, zaposlenike i poslodavce.

U konačnici, usklađenost i održivost nisu samo odgovori na globalne izazove – oni su ključni alati za ravnotežu između profita i odgovornosti. Poduzeća koje ih usvoje ne samo da opstaju, već prednjače u dinamičnom poslovnom svijetu.

NEPOBJEDIVI TANDEM ZA ODRŽIVO POSLOVANJE: COMPLIANCE I ESG

U svijetu u kojem održivost postaje ključna za opstanak na tržištu, compliance, odnosno usklađenost s propisima i etičkim normama, postaje nezamjenjiv alat. To nije samo tehnička formalnost već ključni pokretač koji ambiciozne ESG ciljeve (Environmental, Social, Governance) pretvara u stvarne rezultate.

Dok ESG strategije pružaju viziju budućnosti održivog poslovanja, compliance osigurava okvir za njihovu provedbu. Bez sustavnog pristupa usklađenosti, ESG inicijative riskiraju ostati samo marketinška retorika bez konkretnih učinaka.

Transparentnost na prvom mjestu

Compliance omogućuje da ESG izvještaji budu točni, pravovremeni i vjerodostojni, što je ključno za povjerenje dionika. Kroz usklađenost s Europskim standardima za izvješćivanje o održivosti (ESRS), Uredbom o taksonomiji EU te Direktivom o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), poduzeća mogu jasno pokazati svoj napredak prema održivim ciljevima. Takvi izvještaji dionicima pružaju uvid u stvarne promjene koje poduzeća provode, osiguravajući im reputaciju vjerodostojnog partnera u održivosti.

Od pravnih okvira do konkretnih akcija

Jedna od ključnih uloga compliancea je osiguravanje usklađenosti s propisima vezanima uz zaštitu okoliša, radna prava i borbu protiv korupcije. Kroz jasne politike i procedure, svaka razina organizacije ima jasno definirane odgovornosti. Takva struktura omogućuje dosljedno djelovanje prema ESG ciljevima i smanjuje rizike od pravnih problema ili reputacijskih šteta.

Mehanizmi nadzora kao oslonac održivosti

Compliance pruža alat za kontinuirani nadzor nad ESG ciljevima. Praćenje napretka i pravovremena identifikacija nepravilnosti omogućuju poduzećima brzo reagiranje i rješavanje problema. Mehanizmi poput sustava za prijavu nepravilnosti (whistleblowing) dodatno jačaju odgovornost unutar poduzeća, osiguravajući transparentnost i dosljednost u svakodnevnom poslovanju.

Partneri za budućnost

Compliance i ESG nisu konkurenti, već partneri. Dok ESG postavlja ambiciozne ciljeve i smjernice, compliance omogućuje njihovu provedbu. Zajedno čine nepobjedivi tandem za poduzeća koja žele postati lideri u održivom poslovanju.

RJEŠAVANJE IZAZOVA ZA ODRŽIVU BUDUĆNOST

Za poduzeća koja integriraju compliance i ESG u svoje strategije, koristi su višestruke: povećanje povjerenja dionika, smanjenje pravnih i reputacijskih rizika te dugoročna otpornost na izazove modernog poslovanja. U svijetu koji sve više cijeni održivost, ovaj tandem postaje temelj poslovnog uspjeha.

Unatoč  neraskidivoj povezanost compliancea i ESGa njihova suradnja nije uvijek jednostavna. Dok compliance je usmjeren na kratkoročno ispunjavanje zakonskih zahtjeva, ESG postavlja dugoročne ciljeve održivosti. Različitost  u prioritetima i vremenskim horizontima stvara brojne izazove za poduzeća koje žele uspješno balansirati između profita i odgovornosti.

Izazovi koji stoje na putu

Compliance zahtijeva promptno ispunjavanje regulativa, nasuprot ESG ciljevima čije ostvarenje  uključuju dugoročne strategije. Dodatna poteškoća su česte promjene zakonodavstva vezanog uz ESG, što može izazvati konfuziju i otežati implementaciju održivih praksi.

Kamen spoticanja su i financijski pritisci. Implementacija održivih rješenja zahtijeva ulaganja koja poduzeća vide kao dodatni trošak. Uz to, različiti dionici – od investitora do klijenata – često imaju oprečne prioritete, što može stvoriti sukobe unutar organizacijskih jedinica poduzeća.

Ne treba zanemariti ni problem nedostatka stručnosti. ESG standardi i njihova implementacija relativno su novi pojmovi za mnoga poduzeća, što znači da nedostatak stručnjaka sa specifičnim znanjima može usporiti napredak u poslovanju.

Redovito izvještavanje o napretku u complianceu i ESG-u postaje nezaobilazan dio moderne poslovne prakse. Tvrtke koje ulažu u transparentnost ne samo da smanjuju rizike već i jačaju svoj ugled, privlačeći investitore i kupce koji cijene održivost.

Kombiniranjem usklađenosti i ESG-a, organizacije ne samo da ispunjavaju regulatorne zahtjeve, već aktivno oblikuju svoju budućnost u skladu s potrebama društva i planeta. To više nisu odvojeni procesi, već dva stupa na kojima počiva održivo poslovanje u 21. stoljeću.

KLJUČ ZA ODRŽIVU BUDUĆNOST: INOVATIVNA RJEŠENJA ZA POSLOVNI USPJEH

Poduzeća diljem svijeta suočavaju se s izazovom balansiranja između stroge usklađenosti s propisima i ambicioznih ciljeva održivosti. Iako se na prvi pogled čini kao nespojiva kombinacija, rješenja postoje – ključ je u integriranoj strategiji ESG-a i compliancea.

Tehnologija u službi održivosti

Tehnologija je postala nezamjenjiv alat za poduzeća koja žele spojiti compliance i ESG standarde. Softverska rješenja omogućuju praćenje ključnih pokazatelja uspješnosti, pojednostavljuju usklađivanje s propisima i olakšavaju upravljanje složenim procesima. To je ulaganje koje se višestruko isplati.

Edukacija zaposlenika kao temelj uspjeha

No, tehnologija sama po sebi nije dovoljna. Osposobljavanje zaposlenika za razumijevanje ESG standarda i njihove povezanosti s usklađenošću pokazalo se ključnim korakom u učinkovitoj implementaciji. Kroz ciljanu edukaciju timovi compliancea i ESG-a postaju svjesni kako doprinositi ciljevima održivosti bez ugrožavanja regulatornih zahtjeva.

Dionici u fokusu

Transparentna komunikacija s dionicima dodatno jača povjerenje. Uključivanje svih – od investitora i klijenata do zaposlenika i dobavljača – u proces donošenja odluka ključ je za uspješnu prilagodbu integriranoj strategiji koja uravnotežuje profitabilnost i odgovornost. Uključivanjem svih dionika osigurava se trajna vrijednost za cijeli lanac poslovanja.

Nove prilike za poduzeća

Ova integrirana rješenja otvaraju vrata novim mogućnostima. Poduzeća ne samo da zadovoljavaju regulatorne zahtjeve, već postaju predvodnici u održivom razvoju. Na kraju, spoj compliancea i ESG-a donosi ravnotežu između profitabilnosti i odgovornosti – temelj za uspjeh u dinamičnom poslovnom okruženju.

Kao što su brojni poslovni analitičari zaključili: “Budućnost poslovanja mora biti održiva, odgovorna i tehnološki podržana.”

Autor: Sanja Ožić

Kolika je razina svijesti zdravstvenih radnika u Hrvatskoj o etičkim i antikorupcijskim pravilima?

Aktualni korupcijski skandal u koji su upleteni bivši hrvatski ministar zdravstva i nekoliko liječnika ponovno otvara pitanje o razini svijesti i razumijevanju etike i antikorupcijskih pravila među zdravstvenim radnicima u Hrvatskoj. Iako postoje napori za promicanje etičkog ponašanja i borbu protiv korupcije, njihova učinkovitost ostaje ograničena.

Izjave određenih udruga u zdravstvu o potrebi uvođenja nulte tolerancije na korupciju ponovno ističu važnost sustavnog i kontinuiranog rada na podizanju svijesti. Unatoč nekim inicijativama na nacionalnoj razini, često se čini da se samo „zagrebe po površini“, dok duboko ukorijenjeni problemi i dalje ostaju netaknuti.

Neki od glavnih razloga za ovu situaciju uključuju:

  1. Kulturološki čimbenici

Kulturološki stavovi prema korupciji i etičkom ponašanju često utječu na uspješnost antikorupcijskih mjera. U nekim situacijama postoji implicitna tolerancija prema neetičkim postupcima, što potkopava napore za promicanje integriteta. Za mnoge je građane i dalje „normalno“ donijeti liječniku nešto „za zahvalu“.

Pitajte se: donosi li itko vama poklone da radite svoj posao?

Iako bi etično ponašanje trebalo biti osnovni standard u svakoj profesiji, izgradnja kulture integriteta unutar zdravstvenih ustanova, uz priznavanje i nagrađivanje etičnog ponašanja, može pomoći u stvaranju okruženja u kojem se takvo ponašanje cijeni i očekuje.

  • Nedostatak sveobuhvatne edukacije

Iako postoje obrazovni programi o etici, oni nisu dovoljno rasprostranjeni ni sustavno provedeni. U nekim ključnim područjima i strateškim funkcijama uopće ne postoji interes za takve programe.

Tijekom svoje prakse često nailazim na pitanja poput: „Što je usklađenost poslovanja (compliance)? Kakva su to pravila? Gdje to piše?“

Iskustvo pokazuje da edukacije iz područja etike i usklađenosti poslovanja u zdravstvenom sustavu često nisu prioritet, a zdravstvene ustanove rijetko se odlučuju za takve programe.

Takve bi edukacije trebale biti obavezne za sve zdravstvene radnike, redovito ažurirane kako bi odražavale nove izazove i najbolje prakse, te prilagođene specifičnostima zdravstvenog sustava.

  • Neadekvatni mehanizmi prijave

Zdravstveni radnici mogu biti svjesni korupcije, ali dok god postoje stigmatizacija i šikaniranje zviždača, rijetko će koristiti dostupne kanale za prijavu nepravilnosti. Jačanjem zaštite zviždača i uvođenjem anonimnih, pouzdanih mehanizama prijave može se potaknuti radnike da iznesu informacije o koruptivnim aktivnostima bez straha od odmazde.

Rješavanjem ovih izazova i provođenjem predloženih koraka, Hrvatska ima priliku značajno unaprijediti svijest o etici i antikorupcijskim pravilima među zdravstvenim radnicima. Transparentniji i odgovorniji zdravstveni sustav, u kojem je pacijent u središtu pažnje, nije samo cilj već i imperativ.

Autor: Jadranka Berković