Um i odlučivanje: bihevioralni temelji funkcije usklađenosti
dr. sc. Sanja Ožić, dipl. iur.
Usklađenost kao upravljačka funkcija odlučivanja
U praksi korporativnog upravljanja funkcija usklađenosti percipira se kao završna kontrolna točka, odnosno kao mehanizam provjere zakonitosti pojedine odluke, postupanja ili poslovne aktivnosti nakon što je odluka donesena. Takvo shvaćanje usklađenosti svodi njezinu ulogu na reaktivnu funkciju te nedovoljno uvažava činjenicu da se pravni, reputacijski i etički rizici generiraju u samom procesu oblikovanja i donošenja upravljačkih odluka.
Regulatorni okviri i međunarodni standardi upravljanja usklađenošću polaze od stajališta da se učinkovita usklađenost ne može ostvariti isključivo ex post kontrolom zakonitosti. Ona mora biti integrirana u način na koji poduzeća identificiraju rizike i donose upravljačke odluke, osobito na razini uprave i višeg rukovodstva. U tom smislu, usklađenost se afirmira kao pitanje kvalitete upravljačke prosudbe.
Prijedlog Pravilnika o funkciji praćenja usklađenosti u pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja značajan normativni iskorak. Njime se funkcija praćenja usklađenosti normativno pozicionira kao sastavni dio upravljačkog razmišljanja i procesa odlučivanja. Takav pristup u skladu je s analizama područja governance, risk i compliance koje potvrđuju da se funkcija usklađenosti razvija kao integrirani okvir povezan s upravljanjem i upravljanjem rizicima, a ne kao izdvojena kontrolna aktivnost (Avianti i Handoyo, 2025).
Ograničena racionalnost i regulatorni dizajn odlučivanja
Razumijevanje odlučivanja kao predmeta normativne regulacije ne može se svesti isključivo na institucionalne ili organizacijske aspekte. Ono nužno uključuje spoznaje o načinu na koji donositelji odluka u stvarnosti prosuđuju, procjenjuju rizike i donose odluke. Istraživanja u području bihevioralne ekonomije i bihevioralnog upravljanja ukazuju na to da donositelji odluka djeluju u uvjetima ograničene racionalnosti, u složenim i neizvjesnim situacijama oslanjaju se na heuristike i pojednostavljene obrasce prosudbe (Gigerenzer, 2022; Weber, 2017).
Literatura o odlučivanju u uvjetima neizvjesnosti potvrđuje da subjektivne procjene vjerojatnosti i učinaka nisu neutralne ni stabilne, nego su snažno oblikovane kontekstom odlučivanja, vremenskim pritiskom i institucionalnim okruženjem. Ovi učinci dolaze do izražaja u upravljačkim i regulatornim situacijama u kojima se odluke donose uz ograničene informacije, normativna očekivanja i povećanu odgovornost, čime se jasno razotkrivaju granice racionalnih modela odlučivanja (Gilboa, 2025).
Istraživanja iz područja bihevioralnog regulatornog dizajna ukazuju na potrebu normativnih okvira koji uzimaju u obzir stvarne obrasce ljudskog ponašanja i prosudbe, s ciljem ublažavanja kognitivnih pristranosti i jačanja kvalitete upravljačkog odlučivanja (Banerjee i John, 2025). Bihevioralni pristup danas predstavlja sve značajniji element normativnog i regulatornog okvira Europske unije. On je formalno integriran u smjernice i instrumente za bolju regulaciju te se primjenjuje u postupcima identifikacije regulatornih problema, oblikovanja opcija javnih politika i procjene njihovih učinaka (van Bavel, 2020; Drummond, Shephard i Trnka, 2021).
Norme koje zahvaćaju fazu odlučivanja ne predstavljaju ograničenje autonomije uprave, nego instrument strukturiranja prosudbe i unapređenja donošenja odluka
U tom smislu, funkcija praćenja usklađenosti, kako je uređena Prijedlogom Pravilnika, dobiva ulogu korektivnog mehanizma unutar procesa odlučivanja, usmjerenog na rano prepoznavanje rizika, strukturiranje upravljačke prosudbe te integraciju pravnih, reputacijskih i etičkih razmatranja u donošenje odluka.
Odlučivanje kao legitimni predmet normativne regulacije
Regulatorni pristupi ne zadržavaju se na shvaćanju usklađenosti kao pitanja formalnog pridržavanja propisa. Normativni okvir usklađenosti obuhvaća procese odlučivanja koji prethode poslovnim radnjama i upravljačkim odlukama, polazeći od spoznaje da se rizici bitni za poslovanje ne pojavljuju slučajno, nego kao posljedica načina na koji se odluke oblikuju i donose.
Analitički i normativni pregledi upravljanja državnim poduzećima potvrđuju da su upravljačke odluke snažno oblikovane institucionalnim okruženjem, višestrukim ciljevima i političkim očekivanjima. Zbog toga države kao vlasnici koriste normativne i proceduralne okvire kako bi strukturirale procese odlučivanja i smanjile upravljačke i rizike usklađenosti u državnim poduzećima (OECD, 2024).
Procjena rizika usklađenosti i granice ljudske prosudbe
Donošenje upravljačkih odluka u državnim poduzećima odvija se u uvjetima složenog regulatornog okvira, ograničenih informacija i vremenskog pritiska, što izravno utječe na način identifikacije, procjene i upravljanja rizicima usklađenosti. Procjene rizika oslanjaju se na kombinaciju kvalitativnih procjena, profesionalne prosudbe i dostupnih podataka, pri čemu se odluke donose unutar postojećih normativnih ograničenja.
Pregledi literature potvrđuju da se rizici usklađenosti ne mogu svesti na binarnu ocjenu zakonitosti, nego zahtijevaju strukturirani pristup koji uključuje procjenu vjerojatnosti nastanka rizika, potencijalnih pravnih, reputacijskih i financijskih učinaka te sposobnosti pravodobnog upravljačkog reagiranja (Benedek i Bognár, 2024).
U tom kontekstu, funkcija praćenja usklađenosti djeluje kao sustavni i neovisni mehanizam koji podupire upravu u informiranom odlučivanju, osiguravajući da se odluke donose uz svjesno razmatranje pravnih i drugih relevantnih posljedica.
Neovisnost funkcije praćenja usklađenosti kao preduvjet nepristrane prosudbe
Neovisnost funkcije praćenja usklađenosti predstavlja institucionalni preduvjet za nepristrano mišljenje i kvalitetnu prosudbu u procesu odlučivanja, osobito u hijerarhijskim i politički osjetljivim okruženjima. U tom kontekstu, regulatorne i analitičke studije upravljanja državnim poduzećima dosljedno pokazuju da su neovisni nadzorni i kontrolni mehanizmi ključni za sprječavanje institucionalizacije nepravilnosti te za učinkovito upravljanje rizicima u uvjetima pojačanih političkih i vlasničkih pritisaka (OECD, 2024).
Edukacija kao normativni instrument promjene obrazaca odlučivanja
Trajna usklađenost ne može se postići isključivo propisivanjem pravila i sankcija, nego zahtijeva promjenu mentalnih modela, obrazaca prosudbe i ponašanja unutar poduzeća. Bihevioralni pristupi usklađenosti polaze od pretpostavke da se normativni zahtjevi ostvaruju kroz način na koji ih pojedinci razumiju, interpretiraju i ugrađuju u svakodnevno odlučivanje. Formalni compliance okviri bez razvoja stvarne svijesti o usklađenosti ostaju ograničenog učinka (Frommelt, 2024).
Edukacija djeluje kao normativni instrument promjene ponašanja i odlučivanja. Njezina svrha nije samo informiranje o pravilima, nego omogućavanje njihove internalizacije i primjene u konkretnim poslovnim situacijama. Time se funkcija praćenja usklađenosti pozicionira i kao savjetodavna funkcija koja izravno doprinosi kvaliteti odlučivanja.
Na kraju, umjesto zaključka
Prijedlog Pravilnika o funkciji praćenja usklađenosti u pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske normativno je utemeljen na razumijevanju upravljačkog odlučivanja kao izvora rizika usklađenosti te jasno napušta model usklađenosti kao naknadne kontrole. Uvođenjem funkcije praćenja usklađenosti u samu fazu odlučivanja, Prijedlog Pravilnika se usklađuje sa znanstvenim spoznajama o ograničenoj racionalnosti, kognitivnim pristranostima i institucionalnim utjecajima na prosudbu.
Izazovi provedbe ne dovode u pitanje kvalitetu normativnog rješenja, nego potvrđuju potrebu za njegovom dosljednom primjenom. Učinkovita usklađenost zahtijeva normativno strukturiranje odlučivanja, neovisnu prosudbu i razvoj kulture odgovornosti. Prijedlog Pravilnika stoga predstavlja nužan upravljački korektiv bez kojeg sustav usklađenosti ostaje konceptualno i funkcionalno nedostatan.
Literatura i izvori
1.Avianti, D. & Handoyo, S. (2025). Governance, Risk, and Compliance (GRC) Research: A Bibliometric Analysis. Humanities & Social Sciences Communications. https://www.nature.com/articles/s41599-025-06194-9
2. Banerjee, S. & John, P. (2025). Behavioral public policy: Past, present, and future. Policy and Society. https://academic.oup.com/policyandsociety/advance-article/doi/10.1093/polsoc/puaf012/8222350
3. Benedek, P. & Bognár, F. (2024). Compliance Risk Assessment – Results of a Comprehensive Literature Review. Acta Polytechnica Hungarica. https://acta.uni-obuda.hu/Benedek_Bognar_146.pdf
4. Drummond, J., Shephard, D. & Trnka, D. (2021). Behavioural insight and regulatory governance: Opportunities and challenges. OECD Regulatory Policy Working Papers, No. 16. OECD Publishing, Paris. https://www.oecd.org/en/publications/behavioural-insight-and-regulatory-governance_ee46b4af-en.html
5. Frommelt, C. E. (2024). Current compliance challenges and how to address them from an expert perspective. Proceedings of the World Conference on Management, Business, and Finance, 2(1), 38–49. file:///C:/Users/HP/Downloads/Current_compliance_challenges_and_how_to_address_t.pdf
6. Gigerenzer, G. (2022). How to Explain Behavior: Heuristics as Tools. Oxford University Press. file:///C:/Users/HP/Downloads/How_to_Explain_Behavior.pdf
7. Gilboa, I. (2025). Decision under uncertainty: State of the science. Annual Review of Economics, 17, 1–30. https://www.annualreviews.org/content/journals/10.1146/annurev-economics-090924-041522
8. OECD. (2024). Ownership and Governance of State-Owned Enterprises 2024. OECD Publishing. https://www.oecd.org/content/dam/oecd/en/publications/reports/2024/06/ownership-and-governance-of-state-owned-enterprises-2024_136e9151/395c9956-en.pdf
9. van Bavel, R. (2020). Behavioural insights for EU policymaking. In V. Šucha & M. Sienkiewicz (ur.), Science for Policy Handbook (str. 196–205). Elsevier. file:///C:/Users/HP/Downloads/Behavioural_Insights_for_EU_Policymaking-1.pdf
10. Weber, E. U. (2017). Understanding public risk perception and responses to changes in perceived risk. In A. Oliver (ur.), Behavioural Public Policy (str. 82–106). Cambridge University Press. https://elke-u-weber.com/media/2017_balleisenbook_weber.pdf